Nacionalni forum dječjeg vijeća Eurochild Hrvatske

Kao dio Eurochildove Strategije sudjelovanja djece, Eurochild podržava uspostavljanje nacionalnih Eurochild Foruma (NEF). Rad NEF-a Hrvatske koordinira Društvo „Naša djeca“ Opatija u partnerstvu sa Savezom DND Hrvatske.

Kao dio svoje predanosti pravu djeteta da bude saslušano u svim odlukama koje ga se tiču, Eurochild radi na razvoju standarda sudjelovanja djece i uključivanju sudjelovanja djeteta u svoje radne strukture te podržava uspostavljanje Nacionalnih Eurochild Foruma (NEF). Krajem lipnja 2019. godine Eurochild je objavio poziv za podnošenje prijedloga za osnivanje dvaju novih Nacionalnih foruma dječjeg vijeća Eurochilda. Do tada su djelovala tri Nacionalna foruma dječjeg vijeća kao pilot projekti – NEF Malte, NEF Bugarske i NEF Estonije.

ŠTO JE NACIONALNI FORUM DJEČJEG VIJEĆA EUROCHILDA (NEF)?

Aktivnost koja omogućuje djeci i mladima ostvarivanje prava:

  • na izražavanje vlastitog mišljenja o svim stvarima koje se na njih odnose;
  • da njihovo mišljenje i mišljenje njihovih prijatelja uvažavaju osobe koje odlučuju o pitanjima vezanima za život djece i mladih na lokalnom, nacionalnom i europskom nivou

KOJA JE ULOGA NEF-a?

  • Utjecati na donosioce odluka na razini EU i na nacionalnoj razini.
  • Služiti kao platforma u kojoj djeca mogu dijeliti mišljenja i učiti o europskim temama.
  • Raspravljati o problemima s kojima se djeca suočavaju u svojim zemljama.
  • Prikupljene stavove djece na lokalnoj i nacionalnoj razini proslijediti u Eurochild.
  • Predložiti moguće akcije Eurochilda prema Europskoj uniji ili tijelima Vijeća Europe.
  • Promicati Konvenciju UN-a o pravima djeteta među djecom i mladima, vladama i javnosti.
  • Istražiti iskustva djece i mladih o europskim i nacionalnim temama europske politike.
  • Djelovati kao platforma u kojoj djeca uče kako postati jači zagovornici prava djece.
  • Omogućiti djeci da uče jedni od drugih.

SASTAV NEF-a

  • NEF čine odabrani predstavnici dječjih vijeća i dječjih foruma koji djeluju pri mreži Saveza DND-a Hrvatske.
  • U sastav ulazi  od 10 do 15 djece u starosti između 10 i 15 godina.
  • Mandat izabranim NEF-ovcima traje dvije godine.

POSTUPAK IZBORA U NEF

  • Djeca koja žele predstavljati svoje vršnjake i žele se zalagati za ostvarenje dječjih prava trebaju ispuniti upitnik u kojem, osim osobnih podataka, trebaju odgovoriti na postavljena pitanja.
  • Svoje kandidiranje prijavljuju u svoje dječje vijeće ili dječji forum
  • Odabir djece koordiniraju zajedno Savez DND-a i DND Opatija, a odabiru članovi NEF-a putem platforme ZOOM.
  • Savez DND-a Hrvatske i DND Opatija raspisuju među svojom mrežom DV i DF natječaj za prijavu djece za rad u NEF-u poštujući uvjete Eurochild organizacije (dječja vijeća i dječji forumi su oblici aktivnog dječjeg sudjelovanja koje njegujemo u našoj mreži i djeluju u više od 40-ak gradova i općina u Hrvatskoj).
  • Uvjeti Natječaja objavljuju se na mrežnim stranicama Saveza DND-a i DND-a Opatija, koji ga prosljeđuju svojoj mreži osnovnih DND-a.
  • Izbori se istog dana provode na području Hrvatske, a djeca se mogu sama prijaviti ili ih mogu prijaviti njihovi vršnjaci
  • Prijavljeni kandidati moraju napisati kratak životopis i motivacijsko pismo te ispuniti prijavni obrazac.

KAKO RADI NEF?

Izabrani članovi NEF-a aktivni su u radu svog dječjeg vijeća i dječjeg foruma.

Na radionicama svog DV ili DF raspravljaju o temama koje su važne za život djece u lokalnoj sredini (sigurnost djece, sport, zdravlje, izvanškolske aktivnosti, zabava i sl.), ali i na nacionalnom nivou.

Prikupljaju informacije od djece u svojoj zemlji na zadanu temu (o 50  % tih tema odlučivat će se u suradnji s Vijećem za djecu, a 50 % tema dogovaraju se među članicama NEF-a) vodeći računa o aktivnom uključivanju djece različitih pozadina s različitim iskustvima (etničke skupine, religija, društveni status, invaliditet, dob grupa itd.).

Sastanci NEF-a održavaju se jednom mjesečno putem ZOOM platforme, a jedan do dva puta godišnje sastaju se s ostalim izabranim članovima NEF-a na zajedničkim susretima.

Izbori za 1. saziv NEF-a Hrvatske održani su 11. Studenog 2019. godine, dok je konstituirajuća sjednica  za 2. saziv NEF-a održana 4. veljače 2022. godine. 3. saziv NEF-a Hrvatske započeo je s radom 25. ožujka 2024. godine nakon službenog sastanka.

Tijekom posljednjih nekoliko godina NEF Hrvatska je bio dio nekoliko važnih istraživanja, proveo je nekoliko projekata u suradnji s odraslima te je spomenut kao primjer dobre prakse u Nacionalnom planu za prava djece Republike Hrvatske od strane Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Rad NEF-a Hrvatska 2022.-2024. provodi se uz podršku Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

prvi susret nef-a

2.saziv NEF-a Hrvatske donio je svoj program rada u kojem se posebno ističe praćenje stanja dječjih prava kod nas, u Europi i svijetu, poštivanje dječjih prava u online okruženju, zagovaranje dječjih prava i aktivne dječje participacije te sudjelovanje u međunarodnim istraživanjima.

Članovi NEF-a Hrvatske sudjelovali su u sljedećim istraživanjima:

1.Child Poverty Report, Eurochild organizacija (2022. godina)

Na poziv Eurochild organizacije članovi NEF-a Hrvatske sudjelovali su u istraživanju Child Poverty Report. Konzultirano je oko 200 djece iz Bugarske, Hrvatske, Estonije i Malte. Djeca i mladi u dobi od 9 do 21 godine sudjelovala su u istraživanju.

Cilj istraživanja:

Prema posljednjim podacima Eurostata, jedno od četvero djece živi u siromaštvu. Posljednjih godina uočena je sve veća razina dječjeg siromaštva diljem Europe, zbog čega je cilj ovog istrazivanja steći bolje razumijevanje siromaštva iz perspektive djece. Djeca su stručnjaci za vlastite živote i bitno je da se politike koje se bave siromaštvom djece i obitelji temelje na tim iskustvima iz prve ruke.

Ovim istrazivanjem nastojalo se steći bolje razumijevanje dječjih iskustava dječjeg siromaštva i problema za koje smatraju da najviše utječu na njihove živote.

Metode i postupci provedbe istraživanja:

Metode su uključivale osobne fokusne grupe, online upitnike ili kombinaciju obje metode. Pitanja su prevedena na nacionalne jezike zemalja NEF-a kako bi doprijela do većeg broja djece različitog podrijetla.

Teme koje su obuhvaćene istraživanjem:

Djeca koja su sudjelovala u konzultacijama i anketama zamoljena su da razmotre pitanja o različitim područjima dječjeg siromaštva i kako ono utječe na živote djece.

Ta su područja bila:

  • razumijevanje siromaštva
  • siromaštvo u školi
  • siromaštvo kod kuće.

Rezultati istraživanja

  • Za većinu djece u četiri zemlje, nedostatak osnovnih resursa  istaknuo se kao glavni aspekt siromaštva. To može biti nedostatak financijskih sredstava kao i mnogo više različitih aspekata.
  • Kada se djecu pitalo što za njih znači siromaštvo, većina odgovora bila je usmjerena na to da nemaju dovoljno novca za osnovne potrebe kao što su dom, hrana, grijanje, lijekovi ili odjeća. Ukazali sun a to da siromaštvo može emocionalno utjecati na djecu i učiniti da se osjećaju izolirano.

Jedno dijete saželo je siromaštvo kao: „stanje u kojem se ljudi nalaze bez dovoljno novca ili drugih materijalnih potreba” – dijete iz Hrvatske.

  • Dio djece smatra kako je vjerojatnije da će djeca koja žive u siromaštvu biti maltretirana ili isključena iz škole jer si ne mogu priuštiti potrepštine ili školske izlete. Izrazili su zabrinutost utjecaja siromaštva na tjelesno i mentalno zdravlje djece te osjećaj isključenosti siromašne djece.
  • Kao sredstvo podrške djeci i obiteljima koje žive u siromaštvu, djeca su preporučila usmjeravanje napora na omogućavanje većem broju ljudi da rade i povećanje plaća diljem Europe. Međutim, djeca se nisu fokusirala samo na financijsku potporu, već su istaknula i važnost doniranja sredstava, poput hrane ili odjeće djeci i obiteljima.
  • Osim toga, djeca su tražila više edukacije o utjecaju siromaštva u školama i zajednicama. Na taj se način podiže ukupna svijest, a život u siromaštvu postaje destigmatiziran. Djeca su izrazila želju za više educiranih odraslih koji znaju podržati djecu koja žive u siromaštvu.
  • Socijalni aspekt siromaštva djece ne može se podcijeniti. To se posebno očituje u tome što  nemaju iste mogućnosti kao njihovi prijatelji, ali i u aktivnoj isključenosti iz društva, što otežava sretan život, kako su objasnila neka djeca. Utjecaj siromaštva na djecu može biti golem. Ne samo da nedostatak socijalizacije utječe na djecu, već su i djeca objasnila učinak koji siromaštvo ima na mentalno zdravlje.

Taj nedostatak društvenih kontakata i financijskih sredstava može rezultirati određenim emocionalnim implikacijama kao što su nesretnost ili usamljenost. Djeca su redovito spominjala zlostavljanje, ismijavanje ili isključivanje.

Neka su djeca izrazila želju za većom potporom svojih vlada ili organizacija civilnog društva kako bi djeca u ranjivim situacijama mogla ići na školske izlete ili si priuštiti potrebne školske materijale, poput knjiga ili odjeće, kao i pružanje različitih socijalnih usluga djeci i roditeljima besplatno.

Mnoga su djeca preporučila da se ponudi besplatan ručak za djecu u školi ili da se postavi više banaka hrane za obitelji u ranjivom položaju. To bi omogućilo da se na jednostavan način pomogne djeci koja žive u siromaštvu.

Siromaštvo u školi može dovesti do zlostavljanja i socijalne isključenosti od druge djece. Među djecom koja su dala svoje odgovore za ovo izvješće, dvije trećine je priznalo da je doživjelo zlostavljanje bilo izravno ili da je vršnjak bio zlostavljan. Stoga iskustvo siromaštva može dovesti do nasilja u školama. Mnoga su djeca izjavila da je teško imati prijatelje i da su djeca maltretirana jer žive u siromaštvu.

Osjećaj straha od odlaska u školu može dovesti do problema mentalnog zdravlja. Mnoga su djeca izrazila svoju beznadnost i tugu zbog problema kada su siromašna u školi. Nadalje su objasnili da djeca nisu kriva jer „ne mogu pomoći“

ako odrastaju u siromaštvu, ali svejedno moraju živjeti s posljedicama siromastva. Što se tiče mentalnog zdravlja, jedno dijete iz Hrvatske je pojasnilo kada je govorilo o prijatelju: „[oni] su se osjećali vrlo neugodno i poniženo i bili su jako tužni i nisu imali nikoga oko sebe”. Borba s mentalnim zdravljem dodatno utječe na djecu koja doživljavaju siromaštvo u školi. To može dovesti do slabije koncentracije tijekom nastave, što otežava učenje. Neka su djeca ipak istaknula neke pozitivne aspekte koje siromaštvo može imati na djecu, jer mogu postati otpornija i lakše će se nositi s teškim situacijama kasnije u životu.

Kod djece je najčešća asocijacija na siromaštvo bila kuća. Neka od djece objasnila su da nemaju dovoljno financijskih sredstava za ostanak u svom domu te su prisiljena preseliti se u drugo mjesto. U isto vrijeme, nekoliko djece izjavilo je da su njihove kuće u lošijem stanju u smislu hladnoće ili vlage, primjerice u usporedbi s drugim vršnjacima. Neka od djece također su izjavila da su stalno zabrinuta da će biti deložirana i da neće imati gdje ostati. Nedostatak novca povećava vjerojatnost da ćete morati živjeti u kući koja nema osnovne uvjete za siguran dom. Kao što je jedno dijete objasnilo:

Preživljavanje iz mjeseca u mjesec dolazi u prvi plan, a zabava, druženje i ljubav padaju u drugi plan” – dijete iz Hrvatske.

Ovo jasno sažima tešku situaciju u kojoj žive djeca koja žive u siromaštvu. Umjesto da mogu provoditi vrijeme sa svojim vršnjacima i odrastati u sigurnim uvjetima, mnoga djeca koja žive u siromaštvu moraju drugačije postaviti svoje prioritete. Konstantan strah od neznanja što slijedi golem je teret za djecu.

Stoga, siromaštvo kod kuće negativno utječe na djecu i mlade. Prema djeci, siromaštvo može dovesti do tjeskobe i depresije te može stvoriti nezdravo okruženje u obitelji.

Dakle, djeca potvrđuju da je siromaštvo puno više od nedostatka financijskih sredstava da si priušte sve što žele. Umjesto toga, utjecaj na mentalno zdravlje ostavlja trajan trag na razvoj djece. Nekoliko djece potvrdilo je da život u siromašnoj obitelji negativno utječe na mentalno zdravlje te da je to vrlo stresna situacija koja ograničava djecu i u svim drugim aspektima života. Kao dio borbe, djeca koja žive u siromaštvu kod kuće često se suočavaju s manjim smještajem i time nedostatkom privatnosti što često može dovesti do vrlo loše atmosfere”, prema jednom djetetu iz Hrvatske. Nepostojanje privatnog prostora ostavlja veliki trag na razvoj djece, jer nemaju priliku pronaći odmor između svih borbi, kako je izjavilo dvoje djece. Siromaštvo kod kuće stoga je značajan izazov za djecu i pogoršava cjelokupnu situaciju.

Uz probleme s mentalnim zdravljem, djeca koja žive u siromaštvu izložena su riziku ne mogucnosti od koristenja potrebne zdravstvene usluge ili pravnog zastupanja ako se nešto dogodi.

Preporuke djece

Unatoč uglavnom negativnoj percepciji koju su djeca izrazila o siromaštvu u školi, oni su ipak ponudili uvide u moguća rješenja i mjere. Djeca predlažu da se fokus treba staviti na obrazovanje o siromaštvu. Jedan je prijedlog bio pružiti sudionicima stvarno iskustvo o tome što znači biti siromašan kako bi se potaknulo razumijevanje o tome kako je ljudima koji žive u siromaštvu. To bi moglo rezultirati destigmatizacijom siromaštva jer će sve više ljudi postati svjesno njegovih implikacija. Neki su učenici istaknuli važnost razvijanja razumijevanja kroz objašnjavanje ovih pitanja djeci. Govorili su o tome kako sva djeca trebaju imati jednake mogućnosti i sugerirali da bi vlade trebale podržati djecu i obitelji u siromaštvu.

Umjesto zaključka…

Ovim izvješćem Eurochild baca svjetlo na situaciju djece koja žive u siromaštvu dajući im glas. Ključno je da su djeca uključena u rasprave i političke odluke od najranije dobi.

Djeca bi mogla izraziti kako shvaćaju siromaštvo s vrlo osobnog gledišta. Priznavanje proživljenih iskustava djece prvi je korak u tome da politike budu pristupačnije i usmjerene djeci. Samo uzimajući u obzir njihove perspektive, moguće je donositi obrazovane odluke o pitanjima koja se tiču djece.

Promatrajući siromaštvo u različitim kontekstima: u školi i kod kuće, izvješće uspijeva izraziti borbe s kojima se suočavaju djeca koja žive u siromaštvu i kako ono na njih utječe. U isto vrijeme, sama djeca daju primjere što se može učiniti za podršku njima i njihovim obiteljima.

Uključivanje djece u proces ključni je čimbenik koji je potreban za prevladavanje siromaštva. Kao što je prikazano u ovom izvješću, djeca su najbolji izvor informacija kada je u pitanju dječje siromaštvo. Stoga je ključno da djeca sudjeluju u procesu donošenja odluka i aktivno sudjeluju u pronalaženju rješenja. Nakon što su i sami iskusili siromaštvo, djeca nude konkretne uvide u situaciju djece koja žive u siromaštvu i mogu pronaći najbolju moguću pomoć. U rukama je donositelja odluka da pruže što veću podršku djeci i obiteljima u ranjivim situacijama kako bi se dječje siromaštvo moglo riješiti.

2.Pokazatelji ishoda za mjerenje sudjelovanja djece (CPAT, u okviru projekta CP4Europe), Eurochild organizacija i Vijeće Europe (2023.)

Cilj istraživanja:

Alat Vijeća Europe za procjenu sudjelovanja djece (CPAT) izrađen je 2016. godine. Uključivao je 10 pokazatelja za pomoć vladama u mjerenju imaju li sve potrebne zakone i politike kako bi osigurali da se mišljenja djece mogu čuti o pitanjima koja ih zanimaju, na primjer:

  • zakoni koji osiguravaju pravo na saslušanje na svim mjestima kao što su škole, bolnice, sudovi, lokalna vlast,
  • žalbeni postupci prilagođeni djeci,
  • obuka za stručnjake o dječjim pravima, uključujući sudjelovanje.

Vijeće Europe pozvalo je NEF Hrvatske da ocijeni jesu li te mjere učinile razliku za djecu te da stvore nove pokazatelje ishoda za mjerenje sudjelovanja djece.

U istraživanju je sudjelovalo devetero djece članova NEF-a Hrvatske.

Metoda rada: fokus grupa u online okruženju

Rezultati istraživanja:

Pokazatelji ishoda sudjelovanja djece bili su podijeljeni u sekcije s pitanjima, a djeca su morala odgovoriti na pitanja i odlučiti hoće li neke od pokazatelja zamijeniti ili izbaciti.

Djeca općenito misle da svako dijete u Hrvatskoj zna da ima pravo biti saslušano i ozbiljno shvaćeno, ali to ovisi o djetetu i njegovoj uključenosti u izražavanje svojih stavova drugima. Djeca su se složila da odrasli trebaju koristiti jezik prilagođen djeci kada raspravljaju o tim temama i upoznaju djecu s njima.

Važno je da odrasli pomažu djeci u izražavanju svojih odluka i osjećaja, da budu razumljivi i puni podrške. Neka od djece rekla su da se ne osjećaju svi ugodno u izražavanju svojih stavova i osjećaja pa djeca ne bi trebala biti prisiljena ni na što. Mora biti potpuno dobrovoljno.

Naglašavaju kako odrasli moraju raditi na izgradnji povjerenja između djece i odraslih kako bi se djeca osjećala samouvjereno i sigurno. Ne znaju svi odrasli raditi s djecom. Problem može biti što djeca često ne znaju komunicirati i iznositi svoja mišljenja.

Uključenost djece u donošenju odluka ovisi o djeci i odraslima i njihovom odnosu. Nisu svugdje odrasli spremni slušati djecu, djeca ne mogu utjecati na odluke, već se odluke donose za njih, umjesto s njima, posebno u školama i kod kuće.

Na pitanje zašto se djeca uključuju u vijeća odgovori su bili: djeca uče kako provesti svoje projekte i ideje te kako potaknuti sudjelovanje djece i ostvarivanje dječjih prava. Kod nas se sudjelovanje djece u donošenju odluka često miješa s učenjem djece kako postati političari, a to nije slučaj.  Djeca uče kako se zauzeti za sebe, kako postati odgovornima u stvaranju i osmišljavanju života svoje zajednice i širiti „glasove i mišljenja svojih vršnjaka”.

Sva djeca su se složila da riječ „politički” treba ukloniti jer im to ne zvuči dobro.

Djecu bi trebalo više poticati da sudjeluju u donošenju odluka koje utječu na njihov život u tim područjima kako bi djeca iz prve ruke mogla vidjeti važnost utjecaja i stvaranja života svojih zajednica.

Odrasli moraju raditi na stvaranju više mogućnosti za djecu da utječu na donošenje odluka.

Važno je da su svi odrasli koji rade s djecom obučeni za to, educirani itd. jer nisu svi sposobni raditi s djecom, što može dovesti do raznih problema (mentalnog zdravlja, problema sa samopoštovanjem i dr.). Djeca vjeruju da odrasli ne shvaćaju koliko djece ne vjeruje njima ni sustavu u pružanju pomoći djeci u rješavanju problema s kojima se suočavaju.

Mnoga djeca su sramežljiva i ne mogu verbalno izraziti svoje probleme. Potrebno je stalno educiranje odraslih u radu s djecom.

Svako dijete zna da mora nekome reći i koga nazvati ako je povrijeđeno, zlostavljano ili diskriminirano, ali to ne znači da će to zapravo učiniti, zbog srama ili straha, pa smo se vratili problemu povjerenja između djece i odraslih.

Škola bi trebala biti sigurno i pozitivno mjesto za svako dijete, zbog svoje uloge u životu djece.

Ne omogućuju sve škole sudjelovanje djece, a ako škole ne potiču sudjelovanje djece, onda se ne mogu smatrati sigurnim mjestom. Djeca vjeruju da je većina djece vjerovala odraslima s kojima mogu razgovarati o problemima u svom životu ako im je potrebno. Neka djeca ne znaju kako se izraziti i misle da njihova mišljenja nisu važna.

Nije svima ugodno izraziti svoje stavove i ne vjeruju da su njihovi stavovi vrijedni slušanja.

Jedno je dijete reklo kako prije nego li je postao dio dječjeg vijeća nije imalo samopuzdanja i vjere u izražavanje svojih stavova i mišljenja, ali sada zahvaljujući ovoj aktivnosti vjeruje da ima važne stvari za reći i da njegovo mišljenje nije važno samo u njegovoj obitelji, već i među prijateljima, u osmišljavanju ideja i prijedloga za poboljšanje života svog grada i tako dalje.

Drugo dijete reklo je da su mu ove aktivnosti pomogle da se bori za sebe i druge, što mu je pomoglo u problemima sa samopoštovanjem.

Složili su se da kao članovi dječjih vijeća, foruma i NEF-a misle da su cijenjeni i prihvaćeni više nego prije jer im je to dalo povjerenje u izražavanje svojih mišljenja, potreba, želja i stavova.

Djeca osjećaju pritisak zbog želja i potreba svojih roditelja.

Pokušavaju utjecati na živote djece, utječu na donošenje odluka na lokalnoj i nacionalnoj razini, ne kao političari, već kao dječji aktivisti.

Jedno je dijete reklo kako misli da je to i politički angažman jer utječemo na politiku koja se stvara za djecu na lokalnoj razini, ali to nije politička aktivnost – to je dio donošenja odluka za djecu u našim gradovima koje bi poboljšale živote sve djece.

Djeca su predložila dvije promjene pokazatelja:

  • Djeca osjećaju pritisak zbog svojih roditelja u vezi sa školom, sportom i drugim aktivnostima.
  • Djeca osjećaju strah od izražavanja svojih emocija roditeljima.
Dizajn bez naslova (9)

3.Inclusive Social Protection, UN High Commissioner for Human Rights (2023.)

Vijeće za ljudska prava zatražilo je od Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava Volkera Turka da, u bliskoj suradnji sa svim relevantnim dionicima i putem konzultacija s djecom, pripremi Izvješće o pravima djeteta i inkluzivnoj socijalnoj zaštiti.

Članovi NEF-a Hrvatske uključili su se u online konzultacije.

Sudjelovalo je više od 600 djece u dobi od 5 do 17 godina iz 24 različite države.

Cilj istraživanja: saznati što djeca misle o ostvarivanju dječjih prava i inkluzivnoj socijalnoj zaštiti.

Rezultati istraživanja:

Djeca su identificirala nekoliko prepreka socijalnoj zaštiti, prije svega nedovoljnu državnu financijsku potporu, osobito kada roditelji/skrbnici nisu mogli raditi zbog lošeg zdravlja, invaliditeta, nezaposlenosti ili obaveza skrbi, uključujući brigu o djeci. Konzultirana djeca smatraju da nisu uvijek prioritet u zakonima, politikama i programima socijalne zaštite. Djeca i roditelji/skrbnici nisu uvijek upoznati s dostupnom podrškom socijalne zaštite, a informacije nisu uvijek dostupne ili prilagođene djeci.

Djeca su istaknula posljedice neadekvatne socijalne zaštite za njihova prava, poput primjerenog životnog standarda, uključujući odgovarajuću hranu, smještaj, sigurnu vodu za piće i sanitarne uvjete.

​Djeca u razvijenim zemljama i zemljama u razvoju naglasila su da su siromaštvo i povećane nejednakosti ključni izazovi. Te nejednakosti, pojačane sve većim troškovima života, bile su dokaz neadekvatne socijalne zaštite. Djeca su izjavila da je nedostatak novca utjecao na njihov razvoj, prava i socijalne mogućnosti te im je ograničio pristup pristojnom poslu kasnije u životu.

Djeca iz svih konteksta izjavila su da, čak i tamo gdje postoji socijalna zaštita, ona je često bila nedostatna i ne uvijek inkluzivna. Neka su djeca bila suočena s višestrukim oblicima diskriminacije ili su bila u situacijama koje su otežavale ravnopravan pristup socijalnoj zaštiti. Među njima su bila djeca s teškoćama u razvoju, djeca u ruralnim područjima, djeca starosjedilačkog stanovništva, djeca tražitelja azila, djeca migranata i izbjeglica, djeca u alternativnoj skrbi, ona bez pravne dokumentacije, ona čiji su roditelji bili nezaposleni ili nisu imali pristojan posao i djeca na ulici. Djeca su primijetila da su ove ranjivosti često bile složenije u hitnim slučajevima, kao što su sukobi i humanitarne katastrofe.

Neka su djeca svjesna mjera socijalne zaštite, kao što je financijska pomoć za kućanstva kojima je potrebna dodatna potpora ili za stanovanje i zdravstvenu skrb ili dodatna potpora za djecu s teškoćama u razvoju i izbjeglicama, te smanjenje, ili ukidanje troškova javnog prijevoza učenika. Također su kao mjere socijalne zaštite identificirali besplatne školske obroke, zdravstvenu skrb, cijepljenje i proizvode za menstrualnu higijenu, potporu u ranom djetinjstvu i općinske aktivnosti za djecu kako bi se poboljšao pristup odmoru i slobodnom vremenu te pružila prilika za sudjelovanje u igri i rekreacijskim aktivnostima.

Djeca su zamolila vlade da nastoje osigurati da sva djeca odrastaju sretna, zdrava i uz dobru potporu, financijski i na druge načine. Djeca iz svih krajeva poručila su da svako dijete treba imati bespogovornu socijalnu zaštitu.

Zaključak:

Univerzalna socijalna zaštita koja poštuje, štiti i ostvaruje prava sve djece je ostvariva. Postoje okviri, smjernice i resursi za proširenje socijalne zaštite prema univerzalnoj, inkluzivnoj socijalnoj zaštiti djece. To zahtijeva promjenu politike, međunarodnu solidarnost, političku volju da se napravi pravi izbor i hrabre proračunske odluke koje vode pravednijim ishodima za sve. Socijalna zaštita ključna je za ispunjavanje obveza u vezi s ljudskim pravima. Oni nisu izborni i moraju im se dati prioritet za dugoročnu budućnost ljudi i planeta. Dok svijet obilježava sedamdeset i petu godišnjicu Opće deklaracije o ljudskim pravima i gleda u budućnost izgrađenu na povjerenju, uključivanju i sudjelovanju, države imaju ključnu ulogu u ostvarivanju društvenog ugovora kojim se ostvaruju prava djece kako bi ona mogla ostvariti svoj puni potencijal i u potpunosti sudjelovati u društvu. (Izvor: OHCHR izvještaj dostupan na:https://www.ohchr.org/sites/default/files/documents/hrbodies/hrcouncil/sessions-regular/session54/advance-versions/A_HRC_54_36_Child_friendly_version_EN.pdf)

 

4.VOICE istraživanje, 2023.

Projekt VOICE je suradnja između triju organizacija za prava djeteta prema zajedničkom cilju – ojačati digitalna prava djece i online sigurnost: ECPAT International, Eurochild i Terre des Hommes Nizozemska  u ime Saveza Down to Zero.

Cilj istraživanja:  saslušati mišljenja djece i njihovih roditelja/skrbnika te podijeliti uvide i mišljenja djece o sigurnosti djece na internetu.

Metode rada: sudjelovalo je 3161 djece i 6618 roditelja/skrbnika kroz rad fokus grupa i online konzultacija. NEF Hrvatske uključen je na poziv Eurochild organizacije.

Detaljno izvješće bit će predstavljeno u ožujku 2024. godine.

Preliminarni rezultati istraživanja:

U digitalnom dobu tehnologija ima sveprisutan utjecaj na živote djece. Djeca provode značajan dio svog vremena u online svijetu, a prosječna dob pristupa internetu je sve mlađa. Dok digitalne platforme omogućuju učenje, druženje i zabavu, također izlažu djecu visokim rizicima, uključujući internetski seksualni odnos s djecom, izrabljivanja i zlostavljanja.

Online okruženje nije adekvatno te sveobuhvatne mjere sigurnosti djece nisu poduzete. Postoji značajan nedostatak u postojećim zakonima i propisima osmišljen za zaštitu djece na internetu. Odgovornost za zaštitu djece na internetu često pada na roditelje/skrbnike koji možda nisu opremljeni pravim znanjima i vještinama.

VOICE partneri vjeruju da vlade moraju pojačati i učiniti više kako bi se osigurala sigurnost djece na internetu, putem holding tehnoloških tvrtki i odgovornih online platformi.

U snalaženju u složenom krajoliku sigurnosti na internetu, roditelji/skrbnici preuzimaju značajnu odgovornost, pokazujući svoju predanost za zaštitu djece od internetskog seksualnog izrabljivanja i zlostavljanja. Međutim, naglašavaju hitnost potrebe za dodatnom podrškom.

Poziv na pristupačnije oblike pomoći, u kombinaciji s izraženim nesigurnostima o navigaciji online sigurnosti, ističe priliku za inicijative za obrazovanje i podizanje svijesti prilagođene roditeljima/skrbnicima. Međutim, odgovornost ne može biti stavljena isključivo na roditelje i skrbnike. Za istinsku zaštitu djece na internetu treba pozvati vlade i pružatelje online usluga koji imaju ključnu ulogu.

Djeca izražavaju potrebu za dodatnom podrškom i zaštitom, većom edukacijom djece o korištenju internetom i zaštitnih alata te sigurnosti u online svijetu, radi susreta sa svakakvim oblicima zlostavljanja koji sve više narušavaju mentalno zdravlje djece.

 

5.Europa kakvu djeca žele, 2024.

Na poziv Eurochild organizacije, NEF Hrvatske sudjelovao je u istraživanju Europa kakvu djeca žele.

Svakih pet godina odrasli građani Europske unije (EU) glasuju za Europski parlament. Ovi izbori imaju izravan utjecaj na sastav Europskog parlamenta i Europske komisije (kroz kolegij povjerenika), koji će donositi ključne odluke koje oblikuju živote svih pojedinaca koji žive u EU-u, uključujući više od 80 milijuna djece, i imati utjecaja na milijune drugih u zemljama partnera EU.

Sljedeći izbori odrzat ce se u lipnju 2024. S više od 400 milijuna ljudi koji imaju pravo glasa, izbori za Europski parlament jedni su od najvećih demokratskih izbora na svijetu.

Prema važećem zakonu EU-a, države članice EU slobodne su odrediti svoju minimalnu dob za glasanje na europskim izborima. Ta je dob postavljena na 16 godina u Austriji, Belgiji, Njemačkoj i Malti, na 17 u Grčkoj i na 18 u ostalim državama članicama. To znači da u većini zemalja EU djeca neće moći glasati.

Izbori za Europski parlament predstavljaju važnu priliku da se istaknu izazovi s kojima se djeca suočavaju i da se istaknu prioriteti za koje oni sami misle da su važni. Zato su vodeće organizacije za dječja prava ChildFund Alliance, Eurochild, Save the Children, SOS Dječja sela i UNICEF udružile snage kako bi dječje glasove stavile u prvi plan u oblikovanju agende EU-a za sljedećih pet godina. Ove će organizacije zajedno voditi proces konzultacija diljem EU-a kako bi istaknule dječje glasove pri određivanju prioriteta novog vodstva EU.

U tu svrhu, partnerske organizacije žele se konzultirati s djecom unutar EU kako bi djeci dale platformu da izraze svoja mišljenja kako bi oblikovali prioritete za novo vodstvo EU.

Teme obuhvaćene istraživanjem su sljedeće:

  • obrazovanje,
  • mentalno zdravlje i blagostanje,
  • diskriminacija,
  • zaštita,
  • sudjelovanje,
  • klimatske promjene,
  • dječji prioriteti.

 

REZULTATI ISTRAŽIVANJA (IZ PERSPEKTIVE ČLANOVA NEF-a HRVATSKE):

Što se tiče obrazovanja, više bi voljeli učiti kroz praktičan rad i predmete. Voljeli bi učiti više o odnosima s ljudima, kako funkcionirati u zajednici i kako se zaposliti. Ono što uče u školi većinom je korisno, ali ima i stvari koje im nisu toliko potrebne ili bitne. Praksa bi im bila puno korisnija i više ih pripremila za budućnost. Trebalo bi ponuditi veći sadržaj izbornih predmeta uz obvezne kako bi sami birali područja u kojima se žele ostvariti i prema kojima se žele usmjeriti.

Veliki fokus u obrazovanju je samo na rezultatima.

Uveli bi upravljanje novcem, funkcioniranje zajednice, zaposlenje nakon škole, veći izbor predmeta i predavača za pojedine predmete, domaćinstvo te više boravka u prirodi. Učenje bi im olakšala i usmjerenost na istraživačke aktivnosti da ne moraju učiti bez razumijevanja te zajedničko učenje tehnika i metoda učenja od polaska djeteta u školu. Promijenili bi opremljenost i prilagođenost učionica: uveli bi ormariće, stolove i klupe po uzrastu djeteta, dio učionice posvećen izvođenju različitih vježbi i aktivnosti za opušteniji način rada i usvajanja gradiva. Ističu kako ih škola ne priprema za život nakon škole.

Što se tiče mentalnog zdravlja djece, NEF-ovci ukazuju na velik stres koji škola izaziva zbog velikog broja obaveza i stresa radi ocjena te straha od neuspjeha. Nasilje je sve veći problem danas: međuvršnjačko i online nasilje. Jako velik stres izaziva i neuspjeh u sportu (kod gubitka utakmica – osjećaj da su iznevjerili trenera i suigrače, trener se više neće posvećivati na treninzima, frustracije radi toga što se trud nije isplatio). Treneri puno zahtijevaju te to zna negativno utjecati na samopouzdanje djece. Također, jako se potiče kompetitivnost kod djece i natjecateljski duh i u školi i u sportu.

Odrasli – roditelji bi trebali biti puni podrške i znati kako je pružiti, više razgovarati s djecom i zajedno rješavati probleme, a ne očekivati da će dijete to samo riješiti. Profesori i treneri bi trebali smanjiti očekivanja i shvatiti da su to djeca, više raditi s djecom i pružati djeci podršku. Voljeli bi da svi koji rade s djecom budu educirani za rad s djecom.

Sigurno i podržano se osjećaju kod kuće te većinom u mjestima u kojima žive, ali odrasli bi trebali veću pažnju usmjeriti na porast nasilja, posebice u školama. Odrasli bi trebali više ulagati u sigurnost grada (više osvjetljenja u malim okolnim mjestima – ruralnim područjima). U školi se više ne osjećaju toliko sigurno jer može bilo tko ušetati u školu i ozlijediti ih, što se događa svuda oko njih u svijetu.

Do diskriminacije dolazi prema djeci s teškoćama i zbog financijskih situacija (siromaštva). Važno je da odrasli odgajaju djecu tolerantno i da poštuju druge. Djecu treba učiti biti ponosnima i ne bojati se svojih različitosti, već ih prihvaćati. Trebalo bi u školama i vijećima educirati djecu o toleranciji i poštivanju tuđih prava i sloboda.

Što se tiče participacije, djeca sudjeluju u donošenju odluka kod kuće i u lokalnim sredinama. Primjerice, zajedno odlučuju kojim aktivnostima će se baviti, gdje ići na odmor, što će se kupiti i dr. Učenička vijeća rade ovisno o školi i angažmanu, kako djece tako i učitelja, kao i spremnosti odraslih da pitaju djecu za njihovo mišljenje. Sudjeluju u prijedlozima projekata, sajmova i sl. Sudjelovanje u donošenju odluka u lokalnim sredinama ovisi o lokalnoj sredini. Primjerice, u Opatiji djeca aktivno sudjeluju u kreiranju života svoje zajednice već više od 20 godina. Djeca sudjeluju u kreiranju velikog gradskog proračuna u Opatiji.

Većinom smatraju da su odraslim donosiocima odluka isključivo važne financije.

Klimatske promjene uvelike utječu na život djece: požari, poplave i potresi naša su svakodnevica, čije posljedice trpe svi, pogotovo djeca. Potrebna je veća edukacija odraslih o zaštiti naše planete i utjecaju koji klimatske promjene imaju na nas. Smatraju da odrasli ne čine dovoljno u području zaštite okoliša.

Prioritet bi trebala biti sadašnjost, a ne budućnost: djeca su tu! Zaštita od klimatskih promjena, podizanje svijesti i edukacija o zaštiti okoliša, zaštita djece online, veća podrška mentalnom zdravlju djece i sigurnosti djece u online i offline svijetu te problem siromaštva.

Želje i nade za drugu djecu: da nitko ne živi u siromaštvu, da živimo u čistim i održivim gradovima, da se svi osjećaju sigurno i da djeca ne moraju bježati zbog ratova.

POVEZANE VIJESTI

Add Your Heading Text Here