Središnju ulogu ima 12. članak Konvencije o pravima djeteta:

1. Države stranke osigurat će djetetu koje je u stanju oblikovati vlastito mišljenje, pravo na slobodno izražavanje svojih stavova o svim stvarima koje se na njega odnose, te ih uvažavati u skladu s dobi i zrelošću djeteta.
2. U tu svrhu, djetetu se izravno ili preko posrednika, odnosno odgovarajuće službe, mora osigurati da bude saslušano u svakom sudbenom i upravnom postupku koji se na njega odnosi, na način koji je usklađen s proceduralnim pravilima nacionalnog zakonodavstva.

(Konvencija o pravima djeteta, 1989.)

Uz članak 12, skupinu tzv. participativnih prava čine članci od 13. do 17. koji čine ishodište i okvir za ostvarivanje prava djeteta na sudjelovanje (Opačak, 2010, prema Jeđud Borić, 2017).

Članak 13. govori o pravu djeteta da traži, prima te dijeli informacije i ideje svih vrsta, dok članci 14., 15., 16. i 17. govore o slobodi izražavanja, misli, savjesti, vjere, udruživanja, mirnog okupljanja, zaštite privatnosti i pristupa informacijama i činjenicama.

(Guidelines on children`sparticipation, 2015)

Oblici sudjelovanja djece koje njeguju osnovna društva „Naša djeca“ diljem Republike Hrvatske su kroz rad dječjih foruma, dječjih vijeća, sastancima s gradonačelnicima/načelnicima i njihovim zamjenicima, sastancima sa saborskim zastupnicima u Hrvatskom saboru i kroz pisanje poruka odraslima.

Načela dječje participacije su: volontiranje, poštovanje, uključivanje sve djece, jasnoća, poštenje, uključivanje djece u relevantne teme, način rada prilagođen djeci, povratne informacije, odgovarajući resursi i podrška.